Iako su od ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini prošle 23 godine, tačan broj onih koji su u perodu od 1992-95. godine doživjeli razne oblike torture i bili prisilno zatvoreni u logorima širom BiH još nije utvrđen. Nije riješen ni njihov status i duže od dvije decenije čekaju na usvajanje Zakona o pravima žrtava torture na nivou BiH.

Ovo je naglašeno u obraćanjima predstavnika Saveza logoraša Bosne i Hercegovine i Udruženja logoraša Goražde, tokom obilježavanja 26. juna – Svjetskog dana podrške žrtvama torture koje je održano u Goraždu.

Obilježavanje 26. juna – Međunarodnog dana podrške žrtvama torture počelo je polaganjem cvijeća na spomen obilježju ubijenoj djeci Goražda , a nastavljeno u Maloj sali Centra za kulturu Goražde gdje se govorilo o žrtvama torture iz proteklog rata u BiH, posljedicama ali i trenutnom statusu.

-Mi smo u saradnji sa Savezom logoraša BiH obilježili Međunarodni dan podrške žrtvama torture s ciljem da podsjetimo javnost na posljedice iz proteklog rata, težak položaj logoraša, ali i na prisustvo torture u cijelom svijetu. Iz Goražda smo poslali poruku da je neophodno sistemsko rješenje kojim bi žrtve torture bili uvedeni u prava koja im pripadaju. I ovaj put ukazujemo na iznimno težak položaj bivših logoraša, koji 23 godine nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini nisu zaštićeni niti jednim zakonom. Neprihatljivo je da preživjele žrtve užasnih zločina dvadeset tri godine nakon završetka rata nemaju zakon po kome mogu ostvariti pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, na besplatnu pravnu pomoć, pravo na kompenzaciju i rehabilitaciju. Bosna i Hercegovina je prema preporukama UN-ovog Komiteta protiv torture još 2006. godine bila obavezna da  po hitnom postupku usvoji Zakon o pravima žrtava torture, ali se to se, nažalost, još nije desilo – rekao je Muhamed Hećo, predsjednik Udruženja logoraša Goražde.

Sa identičnim porukama govorio je i Senad Jusufbegović, predstavnik Saveza logoraša BiH. – Žrtve torture godinama ukazuju da žive na marginama bosanskohercegovačkog društa. Zaštita prava žrtava torture, prava logoraša, mogu slobodno da kažem, u Bosni i Hercegovini su mrtvo slovo na papiru, a logoraši su ostavljeni, zaboravljeni od politike, od institucija, od ove države. Ono što znamo jeste da je Zakon o pravima žrtava torture usvojen od interresorne radne grupe i da se nalazi u Vijeću ministara koje treba da da konačan sud o njemu prije upućivanja u parlamentarnu proceduru – ističe Jusufbegović.

O potrebi za daleko više pažnje, brige i sistemskog odnosa prema svim žrtvama torture u BiH govorili su i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić i Emir Oković, premijer BPK Goražde.

U ambijentu političkih zavrzlama i neslaganja oko svega i svačega, političari i zakonodovaci godinama sebi daju za pravo da razmatraju potrebu donošenja Zakona, olako se igrajući sudbinama hiljada žrtava ratne torture u BiH. A vrijeme izmiče. U Savezu logoraša BiH ističu da je vremena sve manje, jer je u proteklih 6 mjeseci preminulo 8 žrtava ratne torture.

Zaokupljene „ visokim“ političkim interesima i dnevnim potrebama, političke elite koje kroje i zakone, eto i na ovaj način pokazuju koliko su daleko od života najvećeg broja građana u BiH, a posebno onih koji su u vremenu rata, doživjeli i preživjeli teška stradanja i torturu.
Ovo obilježavanje Dana podrške žrtvama torture kome su svoj obol dale i članice Hora Centra za kulturu Goražde, još je jedno u nizu brojnih upozorenja da je takav odnos neprihvatljiv i neljudski.

www.bpkg.gov.ba/Novina “Glas Goražda”