Mala sala Centra za kulturu Goražde danas je bila premala da primi sve one koji su željeli odati počast i oprostiti se od Ahmeda Spahića, sudije Općinskog suda u Goraždu koji je preminuo juče u 60.godini života.

Pamtit ćemo ga kao velikog čovjeka, vođenog profesionalnim instiktom i nesebičnim zalaganjem, koji je ostavio značajan pečat u pravosudnoj zajednici. Bio je uporan, ustrajan i onaj koji se uvijek bori do kraja. Bio je inspiracija i uzor mnogima – prijatelj, savjetnik suprug i roditelj.

O njegovom liku i djelu na komemorativnoj sjednici govorio je predsjednik Općinskog suda Goražde Sejo Imamović, a riječi saučešća porodici, rodbini i prijateljima rahmetli Ahmeda Spahića, u ime općine Goražde i Vlade Bosansko-podrinjskog kantona uputili su načelnik  Muhamed Ramović i premijer  Emir Frašto.

– „ Smrti se najmanje boje oni čiji život ima najveću vrijednost „ ! Ova Kantova rečenica , na najbolji način ilustruje život Ahmeda Spahića-Spahe koji se eto prerano ugasio na pragu šezdesete . A više od dvije godine Spaha je bolovao i to vrlo ozbiljno a za tu njegovu bolest znala je samo porodica i nekoliko intimnih prijatelja .I što je bolest bila ozbiljnija to je on pokazivao veću ” neozbiljnost ” u svakodnevnoj komunikaciji sa poznanicima u koje ( s ponosom ističem tu činjenicu ) sam spadao i ja.

Ta vrsta ” neozbiljnosti ” imala je svoju funkciju i cilj . Nije pristajao na to da njegova bolest postane javna stvar o kojoj će svako na svoj način naširoko i nadugačko raspredati. Naprotiv, odavao je utisak čovjeka kojemu ništa ne nedostaje. I zato sam bio zatečen njegovom smrću kao i većina ljudi u ovom gradu.

Ahmed je u bukvalnom smislu te riječi , do posljednjeg trenutka života , disao punim plućima čovjeka koji se zaista nije bojao smrti. I nije. Jer njegov život koji je počeo 1955 godine, bio je ispunjen radom, zalaganjem, trudom, svim oni karakteristikama koje jedan život čine vrijednim. Stoga je i njegova smrt za članove njegove porodice ali i nas koji živimo u ovom gradu i koji smo imali sreću da ga poznajemo, gubitak vrijednosti kakva se ne može baš u današnjem vremenu , tako često sresti. Od 1993. godine pa sve do smrti radio je kao sudija. Sudije su ljudi koji sude po zakonu ali i po vlastitoj savjesti i osjećajem za pravdu. Svi se slažu da je rahmetli Ahmed bio čovjek , koji te principe nikada nije izdao- riječi su novinara Hasana Gabele na komemoraciji.

Dženaza sudiji Ahmetu Spahiću klanjana  je u 14,00 sati ispred Sinan- begove džamije, a ukop obavljen na mezarju u Hubjerima.